Jednom su sadili lipu stari Nestorov, gosn. eda i jo jedan... Bio sam nov u tom stripu komijin mali kog' su pustili da gleda... Stari Nestorov potpalivi korov tad ree mi: "Ti si mlad, ti e dospjeti za taj hlad..."
Jednom je prola kraj mene sa tipom kog' sam znao taman da se javim... Skrila je pogled na vreme, al' sasvim dovoljno za ur (ili bluz, ne znam) u mojoj glavi... Bezvezno "zdravo" i klimanje glavom i sve to ve sleduje... Neka, lutko, u redu je...
HEJ, SVE TO DOE NA SVOJE ODAVNO PRAVILA ZNAM SAMO TUGE SE BROJE... HEJ, OPET TORNJEVI TUKU NA SV.LUKU JESEN JE KRIVA...UVEK ME RASTURI SIVA...
Jednom sam voleo zbilja mislim na ljubav-PRAVU, AAVU I SILNU... Vozio hiljadu milja k'o onaj runi Francuz u prelepom filmu... Vukle me ine pod toak maine, al' ona me spasila... sve je druge ugasila...
Jednom su palili lie sa one lipe dim je lebdeo do neba... Na koncu, nema ih vie- stari Nestorov, gosn. eda i jo jedan... 'ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio taj nije nita uradio... i shvatit e kad-tad DA NE ZNA TA JE HLAD...